FANDOM


Borbe u Birchi i okolici (ukrajinski: Бої в Бірчі та околицях) su zapravo naziv za ofanzivu Ukrajinske pobunjeničke armije na području grada Bircha. Nažalost, ofanziva nije bila uspješna, a Bircha je i danas pod poljskom okupacijom poznata kao Bircza.

Borbe u Birchi i okolici
Borbe nakon Drugog svjetskog rata
Bircha UPA

Sastanak UPA prije ofanzive. Treći s lijeva: Mikhaylo Halyo, koji je poginuo nakon samo nekoliko sati borbe.

Datum 21. listopada 1945.-7. siječnja 1946. 
Mjesto 

BirchaPeremyschina, trenutno pod poljskom okupacijom

Rezultat taktičko povlačenje UPA i nastavak gerilske borbe
Sukobljene strane
Ukrajina

komunistička Poljska

boljševici

Snaga

Ukrajinska pobunjenička armija

Ukrajinska nacionalna armija

okupatorska vojna policija

okupatorski špijuni

ruski imperijalisti (boljševici)

Gubitci
31 branitelj ubijen, 37 ranjeno ubijeno 150 i ranjeno 207 okupatora

Situacija

Nakon kraja Drugog svjetskog rata, dio ukrajinskih zemalja (PidlyashshyaKholmschina i Lemkivschina) ostao je iza tzv. Curzonove linije - koju su iscrtali britanski imperijalisti kako bi pomogli poljski ekspanzijonizam - jer im je Poljska bila saveznik u Istočnoj Europi. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata situacija se bitno mijenja: velikoruski imperijalisti preuzimaju kontrolu nad Istočnom Europom, uključujući Poljsku te šire granice vlastitog boljševičkog carstva. Usprkos svojim ekspanzionističkim ciljevima, ipak Poljskoj ostavljaju dio ukrajinskih i bjeloruskih zemalja kako bi održali te dvije nacije podijeljenima i na taj način oslabili njihovo jedinstvo. Iako su poljski komunisti nastojali donijeti neke odluke neovisno o boljševicima, ipak su i oni - kao i boljševici - vidjeli neprijatelja u Ukrajinskoj pobunjeničkoj armiji, koja je nastojala zaštititi civilno stanovništvo od svih okupatora. Poljski komunisti su planirali prisilno izbacivanje civila i etničko čišćenje, koje je i provedeno u Akciji Wisła.

Čak i prije uspostave granica na tzv. Curzonovoj liniji 16. kolovoza 1945. godine, poljski su komunisti, kao i Armia krajowa, napadali ukrajinske civile. Napadi su često uključivali pljačke i mučenja. Tzv. narodna milicija (Milicja Obywatelska) je izvršila najviše napada. Takvi su napadi potaknuli civile da osnuju jedinice za samo-obranu (Самооборонні Кущові Відділи), koji su kasnije prerasli u satnije Ukrajinske pobunjeničke armije

Masovna istjerivanja civila s okupiranih područja počela su odmah u kolovozu 1945., skoro dvije godine prije etničkog čišćenja u Akciji Wisła. Uz potporu boljševika, poljski su komunisti napadali skoro sva ukrajinska sela. Međutim, zbog odlučnog otpora Ukrajinaca, boljševici su - kada nisu mogli postići željeni rezultat - pojačali teror. Koristili su tipične boljševičke metode: ubojstva, silovanja, krađe i paljenja sela. Također, većina je stanovnika prisilno prebacivana iz svojih domova, a boljševička propaganda je to nazivala "dobrovoljnim preseljenjem". Niti sela u kojima je bilo izmiješano stanovništov poljske i ukrajinske narodnosti, nisu bila pošteđena terora. Neka od poznatijih takvih sela bila su TarnavkaDelyahuvaSilnytsya i Pavlokoma. Posebno je poznat pokolj u Pavlokomi, koji su počinili poljski okupatori iz Armije Krajowe u ožujku 1945., a kasnije se većina njih pridružila poljskoj komunističkoj vojsci.

Protivljenje deportacijama

UPA u Zakerzoniji je donijela odluku da je vrlo važno zaštititi civilno stanovništvo od deportacije koju su provodile poljske komunističke marionete i njihovi boljševički gospodari. U vojnoj regiji Kholodny Yar, podijeljenoj u pet okruga, a koja je uključivala i Peremyschynu i Birchanschynu, bile su četiri satnije UPAHromenkoBurlakyLastivky i Baron. Nakon dobivanja dozvole od vrhovnog zapovjedništva, lokalne su jedinice UPA pokrenule ofanzivu kojoj je jedini cilj bio zaštita civilnog stanovništva. Kako je posjedovala snažnu obavještajnu službuUPA je često obavještavala lokalno stanovništvo o poljskim i boljševičkim planovima, tako da su u većini slučajeva civili napustili svoja mjesta prije nego što bi u njih stigli okupatori. UPA je više puta pozivala Poljake da odustanu od anti-ukrajinskih akcija upozoravajući ih da će od njih najveću korist izvući Moskva. Međutim, vrlo se malo Poljaka odazvalo pozivu, a UPA je, prihvaćajući takvo stanje, odgovorila diverzantskim akcijama, nanoseći okupatoru velike gubitke i uništavajući čitav neprijateljski garnizon. U borbama su komunisti izbačeni iz sela TysovaVoytkova i Zhogatyn.

Između grada Peremyshla i općine Dubetska uništeno je preko 60 sela. Boljševici su dopustili odlazak civila, ali tek nakon što su im opljačkali svu imovinu. Da spriječi takvo necivilizirano ponašanje, UPA je na oslobođenom teritoriju organizirala spremanje civilne imovine u tajna skladišta. Nakon toga, započele su akcije s ciljem sprječavanja kolonista u njihovoj namjeri da nasele opustošena ukrajinska sela. Usprkos tome, okupator je spalio još šest sela: DelyahuvaSilnytsyaTernavkaBartkivka i Pavlokoma, gdje je počinjen zločin nad civilnim stanovništvom

Prva akcija

Akcija bataljona "Pruta"

U noći s 21. na 22. listopada 1945. godine bataljon "Prut" je spalio 40 boljševičkih vojarni i zatvora, te oslobodili političke zatvorenike, a sedam poljskih vojnika je uhvaćeno, odvedeno do sela Bryzhava u Bukovyni i naknadno razmijenjeno. Poljski garnizon u gradu je bio razbijen, a njegovi gubitci su iznosili 150 ubijenih i 200 ranjenih. Ostatak je kukavički pobjegao u PeremyshlUPA je imala četiri ubijena i šest ranjenih vojnika.

Akcija satnije "Hromenka" i drugih satnija

Iste noći satnije "Hromenko" i "Baron" izvršile su akciju u selu Kuzmin, a "Burlaky" i "Lastivky" u selima Huta-Berezka i Sivchyna. Planirana akcija u Kuzminu nije bila uspješna. Ukrajinska izvidnica je izvijestila da u selu ima 300 poljskih okupatora i 40 pripadnika okupatorskih paravojnih postrojbi. UPA je imala 200 vojnika, a odlučeno je da akcija počne na rubovima sela - nakon čega bi se trebala proširiti i na ostale dijelove. Dogovoreni znak za početak akcije bilo je ispaljivanje rakete. Međutim, okupatori su primijetili taj znak i počeli djelovati. Kako bi usporio njihovo djelovanje, vod "Bartel" je počeo protuokupatorsko djelovanje, ali nije bio u mogućnosti o tome obavijestiti ostale jedinice UPA. U to je vrijeme bilo još branitelja oko sela, koji su se pridružili oslobodilačkoj borbi i započeli paljbu po okupatorima. Okupator je uzvratio paljbu, ali je nakon borbi prisiljen na povlačenje. Nakon toga su dovedena okupatorska pojačanja, a Ukrajinska pobunjenička armija je izvela taktičko povlačenje zadržavajući se u okolici, ali ne i u samom selu. Okupatorski napad granatama ozlijedio je i satnika Hromenka, a UPA je imala velik broj ranjenika. 

UPA u ovoj akciji nije uspjela ostvariti pobjedu. U večer prije akcije, u Kuzmin je došlo preko 200 okupatora, ali je ubrzo nakon toga stiglo još 600 pripadnika okupatorskih vojski. Uz pripadnike UPA, bilo je i žrtava i među borcima Prve divizije Ukrajinske nacionalne armije.

Akcije satnija "Burlaky" i "Lastivky"

U selima Huta-Berezka i Sivchyna branitelji su imali nešto više uspjeha te istjerali okupatora. Međutim, poljski su okupatori prije toga uništili velike dijelove tih sela.

Rezultati

Pojačane borbe između ukrajinskih branitelja i poljskih agresora, koji su imali cilj da provedu etničko čišćenje na ukrajinskoj zemlji koju su planirali prisvojiti. Nakon što 17. okupatorska divizija nije uspjela u toj namjeri, te je bila prisiljena na povlačnenje, okupatorske snage pojačava 9. divizija, koja je izvršila brojne zločine protiv civilnog stanovništva. Tako je samo u studenom 1945. godine okupator raselio preko 50 sela.

Druga akcija

U noći s 29. na 30. studenog 1945. godine četiri su satnije Ukrajinske pobunjeničke armije započele akcije protiv poljskog okupatora. Na istoku su satnije "Burlaky" i "Lastivky" djelovale u selima Nove Selo i Korinets, koje su poljski okupatori spalili i kukavički pobjegli prema Birchi, ali su ih branitelji odlučili pratiti. Sa sjeverozapada je satnija "Hromenko" krenula prema istom mjestu, a okupatori su joj pružili iznenađujuće slab otpor, sve dok nisu došli pred samu Birchu. Međutim, u tim je borbama satnija "Hromenko" ostvarila pobjedu i ušla u grad. Satnija "Yara" je u grad ušla s juga.

Tako su započele teške ulične borbe. Poljski okupator je ukrajinske branitelje granatirao i gađao koristeći artiljeriju. Kako je UPA u dotadašnjim borbama zarobila slično naoružanje, okupatori su pretrpjeli velike gubitke, ali su, nažalost, uspjeli održati okupaciju grada. Poljaci su nakon toga doveli pojačanje iz Peremyshla, još jednog okupiranog ukrajinskog grada.

Rezultati

Ni ovaj neuspjeh nije zaustavio UPA. U noći s 26. na 27. prosinca satnije "Burlaky" i "Lastivky" izvele su prepad protiv okupatorske vojske u Peremyshlu koristeći minobacače. To je osiguralo nastavak prisutnosti Ukrajinske pobunjeničke armije u ovom području i mogućnost provođenja još jedne oslobodilačke akcije.

Bircha UPA-2

Ukrajinski branitelji planiraju zaštititi civile u Birchi.

Treća akcija

Početkom siječnja četiri su satnije pripremile oslobodilačku akciju. Među njima je bila i satnija "Hromenko", čiji je zapovjednik Duda Mykhaylo još uvijek bio ozlijeđen.

Akcija je pokrenuta 6. siječnja 1946. godine. Nakon što su ušli u neka sela i zaštitili civilno stanovništvo, branitelji su se pruidružili proslavama pravoslavnog Badnjaka i Božića, tako da ni 7. siječnja nije bilo značajnijeg borbenog djelovanja.

Nakon blagdana, branitelji su krenuli prema Birchi i zauzeli svoje položaje oko grada. Braniteljima je velike teškoće prouzrokovao snijeg i vrlo hladno vrijeme. Poljski okupatori su primijetili kretanje UPA, ali su i njeni pripadnici na vrijeme saznali za to i promijenili položaje. Usprkos velikim gubitcima okupatora, branitelji su još jednom bili prisiljeni na povlačenje.

Rezultati akcije

Unatoč neuspješnim akcijama, UPA je i dalje ostala prisutna na području i štitila civilno stanovništvo koliko je mogla. Boljševički okupatori i njihove poljske marionete (tj. poljski komunistički režim nakon Drugog svjetskog rata) nisu uspijevali slomiti otpor branitelja sve dok nisu Akcijom Wisła u proljeće 1947. godine proveli etničko čišćenje i broje druge zločine. 

Desetljećima nakon borbi, Bircha je i dalje bila predmetom ukrajinsko-poljskog spora. Dok je ukrajinska strana željela da se poginuli branitelji pokopaju kršćanski, Poljska je mjesto njihove pogibije koristila kao pašnjak usprkos činjenici da je ta lokacija bila poznata mještanima. Tek 1994. je dopušteno da se poginuli branitelji pokopaju na vojnom groblju.

Anna Karvanska-Baylyak, supruga jednog od poginulih branitelja, koja je nakon devet godina dobila dozvolu njegovog pokapanja, opisala je tih devet godina u svojoj knjizi "Україно, визнай!" (Ukrajino, priznaj!).