Kuban (ukrajinski i ruski: Кубань, adigejski: Пшызэ "Pšəză") je ukrajinska pokrajina koja se još od 1919. godine kontinuirano nalazi pod ruskom okupacijom. Ime je dobila po rijeci Kuban, najvećoj i najznačajnijoj rijeci u tom području. Izlazi na Crno more, a ostale granice pokrajine određuju Pontijsko-kaspijska stepa, Delta Volge i Kavkaz. Okupatorski režim podijelio je pokrajinu na "Krasnodarski kraj" i "Republiku Adygheu", a ostatak je priključio "Republici Karachaevo-Cherkassiji", "Stavropolskom kraju" i "Republici Kalymkiji". Jasno je da ova podjela nije povijesna i da je njena svrha asimilacija stanovništva, što je režim (uglavnom) do sada uspješno provodio.
Karta današnje "administrativne podjele" okupiranog Kubana
Povijest
Do sredine 18. stoljeća Kuban je uglavnom bio naseljen Adigejcima, ali su na demografsku strukturu pokrajine sve značajnije utjecali sukobi između dviju imperijalističkih sila: Rusije i Turske. Nakon jednog od takvih ratova, koji se vodio od 1768. do 1774. godine, ruski imperijalisti odlučili su naseliti područje ruskim stanovništvom.
Pod izgovorom da će Turska preko Kubana pokušati ponovno okupirati Krim, Ruska Imperija je prve planove o kolonizaciji Kubana donijela 1770. godine, ali su planovi provođeni tek nakon 1783. godine, kada je imperija i službeno anektirala Krim i Kuban.
Tzv. Kubanska oblast
Kolonizacija započinje podizanjem sve većeg broja ruskih utvrda do 90-ih godina 18. stoljeća, kada počinje naseljavanje ruskog stanovništva. U razdoblju 1792.-1794. dolazi do prisilnog preseljavanja Crnomorskih i Zaporoških kozaka u Kuban, u kojemu je zbog toga udio ukrajinskog stanovništva počeo rasti. Nakon povećanja broja stanovnika, Ruska Imperija organizirala je područje u "Kubansku oblast" i "Crnomorsku guberniju". Sredinom 19. stoljeća ruski su imperijalisti okupirali i planinska podrulčja pokrajine Kuban, gdje je živjelo brojno Adigejsko stanovništvo. Nakon toga je počeo višegodišnji genocid nad adigejskim narodom, koji je znatno smanjio broj Adigejaca. Nakon tih tragičnih događaja, Adigejci u Kubanu nisu bili znatan faktor, ali je ruskim imperijalistima smetala činjenica da je tada najbrojnije stanovništvo ostalo ukrajinsko (tj. Kozaci), a - usprkos brojnim pokušajima - carski ih režim nije uspio uništiti.
Tijekom Prvog svjetskog rata Kuban proglašava nezavisnost kao Kubanska Narodna Republika i započinje pregovore o ujedinjenju s Ukrajinom, tj. s tadašnjom Ukrajinskom Narodnom Republikom. Kubanski kozaci uspješno brane nezavisnost svoje republike protiv carskog režima i njegovih imperijalističkih saveznika (ponajviše Engleske i Francuske, koje su intervenirale pod izgovorom zaštite ruskog carskog režima). Međutim, kao sve jača sila javljaju se boljševici i oni provode okupaciju Kubana 1919. godine (mjestimično se otpor javljao i 1920.), a kasnije i cijele Ukrajine.
Boljševička okupacija ponovno je unazadila kako Kuban, tako i cijelu Ukrajinu. Većinsko ukrajinsko stanovništvo održalo se sve do 1932. godine, kada ga Stalinov režim uništava Holodomorom, tj. geniocidom protiv Ukrajine koji je proveden umjetnim izazivanjem gladi na svim ukrajinskim područjima.
Kuban danas
Nakon pada komunističkog režima represija je smanjena, premda i aktualni ruski režim provodi anti-ukrajinsku politiku i nastavlja okupaciju Kubana. Međutim, u Ukrajini se javlja sve više udruga građana koji potječu iz Kubana i koji nastoje postići ujedinjenje te ukrajinske pokrajine s matičnom državom. Međutim, i danas se jasno vide posljedice Holodomora: od 62,2%, koliko je bilo Ukrajinaca prije genocida, do danas je ostalo samo 2,6%.
Na zastavi pokrajine Kuban istaknut je grb Kubanskih kozaka.