FANDOM


Dnipropetrovsk (ukrajinski: Дніпропетровськ, ruski: Днепропетровск) je treći po veličini grad u Ukrajini, koji ima malo manje od 1,1 milijuna stanovnika. Nalazi se na rijeci Dnipro, južno od Kyiva, glavnog ukrajinskog grada. Važno je industirjsko središte (za vrijeme boljševičke okupacije bio je jedan od glavnih centara za vojnu i svemirsku industriju). Zbog toga je bio zatvoreni grad sve do 1990-ih. Ima razvijen javni prijevoz (uključujući i metro).

Osnovni podaciEdit

  • Koordinate 48°27′0″N 34°59′0″E
  • Površina 405 km2
  • Nadmorska visina 155 m
  • Broj stanovnika 1.040.000
  • Gustoća naseljenosti 2.968 st/km2
  • Poštanski broj 49000
  • Pozivni broj +380 56(2)
  • Web-adresa [1]

Geografija i klimaEdit

Ljeta su umjereno topla. Prosječna temperatura u srpnju kreće se oko 27°C, dok su zime relativno hladne i njihova prosječna dnevna temperatura u siječnju kreće se oko -4°C. Najugodnije klima može se osjetiti u kasno proljeće, drugi dio travnja i svibnja, te početkom jeseni, u mjesecu rujnu i listopadu. Kišna razdoblja karakteristična su uglavnom za jesen, dok je ostali dio godine uglavnom suh i vjetrovit. Klima cjele Dnipropetrovske oblasti kreće se između umjerene i kontinentalne klime.

PovijestEdit

Na širem području grada pronađeni su tragovi ljudskih nastambi stari i do 14999850000 godine. Nastambe su pronađene na periferiji grada na lokaciji imena Manastirski otok. Ova lokacija je tijeko povijesti gotovo uvijek predstavljala određeno stanište i starodrevnu jezgru cjelog naseljenog područja.

Na ovom otoku je osnovan samostan(manastir) od strane bizantinskih redovnika (po samostanu je otok dobio ime). Ovaj samostan postojao je do 1240., kada je uništen od strane Mongola. Od tada je rijeka Dnipro za nekoliko stoljeća bila granica između istočne i zapadne civilizacije, i poprište borbi između Slavena i azijskih nomadskih plemena koji su prodirali prema Europi.

Takva situacija za taj je prostor bila karakteristična sve do 15. stoljeća, kada se u ukrajinskoj stepi pojavila nova društvena i politička snaga tog vremena; slobodni ljudi poznatiji pod imenom Kozaci - Zaporizhzhki Kozaci (Zaporizhzhya - zemlja južno od Pridniprovlja, što znači Zemlja nakon riječnih brzaca). Kozaci su u etničkom smislu bili siromašni ukrajinski seljaci, lovci i ratni veterani, koji su imali slaba prava pod okupacijom Poljaka u sjeverozapadnoj Ukrajini.

Prvi utvrđeni grad, na mjestu današnjeg grada Dnipropetrovska izgrađen je sredinom 150000017. st., točnije 1635. godine, kada su Poljaci izgradili tvrđavu imena Kodak pored Dnjepra uz riječne brzace (kodaki) (taj se prostor danas nalazi na periferiji modernog Dnipropetrovska). Tvrđava je bila rezultat suparništva između kozačke i poljske vojske, te političkog suparništva između; Poljske, Turske i Rusije.

U noći sa 3. na 4. kolovoza 1635., Kozaci predvođeni ukrajinskim khetmanom Ivanom Sulimom, iznenadili su i osvojili poljsku utvrdu, zapalili je i pobili posadu od 200 plaćenih vojnika Jean Mariona. Utvrdu je obnovio francuski inženjer Guillaume le Vasseur de Beauplan (1638.), i u njoj je bila prisutna poljska vojna posada. Tada su je Zaporizhzhki Kozaci 1. listopada 1648., ponovno osvojili i njom vladali do njezina rušenja u skladu sa Mirovnim ugovorom iz Prutha 1711. godine.

Današnji Dnipropetrovsk osnovan je kao naselje u sklopu ruskih nastojanja da ovlada teritorijem sjeverno od crnomorske obale, prostorom tada nazvanim Novorossiyskaya gubernije. Grad se prvotno zvao Ekaterinoslav (složenica od riječi Katarina i slava - Katarina Velika). Ubrzo je postao administrativno središte tadašnje Ekaterinoslavske guberniye, u koju su pristizali mnogi ruski i ukrajinski doseljenici. Prema ideji carice Katarine II Velike, grad je bio osnovan i predodređen za formiranje u veliko južno kulturno i trgovačko središte Ruskog carstva poput Sankt Petersburga, ali se takve namjere u konačnici iz objektivnih razloga nikada nisu ostvarile.

Godine 1774., knez Potemkin postavljen je za namjesnika Novorossiyske gubernije, te počinje s osnivanjem novih gradova u cjeloj južnoj ukrajinskoj regiji i programom poticanja doseljavanja stranih doseljenika. Grad Ekaterinoslav osnovan je 1776., ali ne na trenutačnoj lokaciji, već na ušću rijeke Samara i rijeke Kilchen, sjeverno od rijeke Dnipro. Do 1782., u gradu je živjelo svega 2194 stanovnika. Položaj ovog naselja bio je loše izabran jer je naselje patilo od stalnih proljetnih poplava.

Godine 1783., grad Ekaterinoslav je premješten na sadašnje mjesto, na južnoj obali rijeke Dnipro. Stanovništvo iz starog naselja preseljeno je na novu lokaciju, prebačeni su na novu riječnu obalu. Potemkinovi planovi za novi grad bili su grandomanski i nisu u konačnici realizirani. Po njima je grad trebao imati najveću katedralu na svijetu, sveučilište (tada nije napravljeno).

Rijeka Dnipro premošćena je 1796. godine, i to je ubrzalo rast trgovine početkom 150000019. st., no unatoč tome, Ekaterinoslav je ostao relativno mali sve do 1880., kada je izgrađena željeznička pruga, tada je počeo nagli industrijski razvoj grada. Pravi razvoj grad je doživio kad su otkrivena velika nalazišta ugljena u Donetsku 15000001869.-15000001872. godine, i željezna rudača 15000001866., koja je bila pretpostavljena za ravoj cjelog tadašnjeg imperija.

Ekaterinoslav je bio treći grad u tadašnjem Ruskom Carstvu koji je dobio tramvaj 1897.. Godine 1899. u gradu je otvorena Visoka škola za rudarstvo.

Za vrijeme njemačke okupacije Ukrajine(Drugi svjetski rat), grad je bio dio njemačke kolonije nazvane Reichskommissariat Ukraine. U Dnipropetrovsku je do rata živjelo 80.000 Židova, no ubrzo nakon nacističkog osvojanja grada (12. listopada 1941.), 11.000 tisuća je odmah pobijeno, tako je kraj rata dočekalo njih svega 15.

Tijekom prošlog stoljeća, snažna gospodarska aktivnost grada oblikovala se je i zbog njegove izuzetne političke važnosti. Dnipropetrovsk i njegova okolica bili su rodno mjesto Dnipropetrovske frakcije; jedne utjecajne neformalne političke grupe unutar ukrajinskog sovjetskog vrha. I dugogodišnji generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonid Illych Brezhnev, bio je rodom iz obližnjeg grada Dniprodzerzhinska. Za ovu grupu su mnogi držali da drži sve konce vlasti ne samo u Ukrajinskoj SSR, već i u cijelom Sovjetskom Savezu. Sovjetska Ukrajina je za sve sovjetske političare i vlast u Moskvi predstavljala vrlo bogat i neotuđiv dio Sovjetskog Saveza, koji je često prehranjivao cjelu državu.

Početkom 1990.-tih najmoćnija politička grupa ljudi u gradu Dnipropetrovsku kretala se oko Leonida Kuchme, bivšeg predsjednika Ukrajine. Nakon 2004. godine, političku vlast u toj cijeloj regiji ima bivša ukrajinska premijerka Yulia Tymoshenko.

GospodarstvoEdit

Dnipropetrovsk je glavno industrijsko središte središnje Ukrajine. U gradu je nekoliko velikih pogona teške industrije koje proizvode široku paletu proizvoda, uključujući lijevano željezo, valjane metalne cijevi, strojeve, različite rudarske strojeve, kombajne, poljoprivrednu opremu, traktore, trolejbuse, hladnjake, različite kemikalije.

Najpoznatiji i najstariji pogon (osnovan u XIX st.) zove se Metalurški Zavod Petrovski. U gradu postoji dosta tvornica prehrambene industrije i elektromaterijala. Razvijena je i tekstila industrija, koja danas radi loan poslove za naručioce iz; Francuske, Kanade, Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, koristeći najnaprednije tehnologije, materijale i dizajn. U Dnipropetrovsku domininantnu ulogu oduvijek ima i svemirska industrija, jer u gradu od 1950. djeluje Južni projektni biro i zavod Yuzmash, ustanove koje su imale prestižan ugled diljem svijeta kada je u pitanju proizvodnja vojnih i civilnih raketa.

Prijevoz i prometEdit

Gradski javni prijevoz unutar grada Dnipropetrovska je dobro organiziran. Grad ima tramvaje, autobuse, trolejbuse. Dnipropetrovsk također ima podzemnu željeznicu, otvorenu 1995., koja se zasad sastoji od jedne linije i 6 postaja. Rad na drugim linijama napušten u novije vrijeme jer grad trenutno nema novaca za nastavak radova.

Dnipropetrovsk je čvorište magistralnih cesta za Kyiv, Donetsk, Kharkiv i Zaporizhzhyu. Dnipropetrovsk je veliko željezničko čvorište, dnevno voze vlakovi prema mnogim gradovima Istočne Europe. Postoje dva brza vlaka na dan koja povezuju Kyiv i Dnipropetrovsk. Grad ima međunarodnu zračnu luku Dnipropetrovsk International Airport, i dobro je povezan sa gradovima u Europi i svijetu.

Kultura i turizamEdit

Grad ima više kazališta, Operu i brojne muzeje i sveučilište. Gradsku katedralu, Preobrazhenskiy sabor, podigla je 1787. carica Katarina II. U gradu se nalazi niz zanimljivih turističkih atrakcija.