FANDOM


Pridnistrovlje (ukrajinskiПридністров'я "Prydnistrovya" ili Наддністрянщина "Naddnistryanschyna", ruskiПриднестровье "Pridnestrovye", moldavskiTransnistria ili Stînga Nistrului ("lijeva obala Dnistra") je pobunjena moldavska pokrajina koju priznaju samo AbhazijaJužna Osetija i Gorski Karabah, također pobunjene pokrajine bez međunarodnog priznanja. Međunarodno je priznata kao autonomna pokrajina Moldove. Na zapadu graniči s drugim moldavskim pokrajinama, a na istoku s Ukrajinom

Moldavie-geopo

Pridnistrovlje na karti Moldove.

Službeni naziv ove pokrajine je Pridnistrovska autonomna pokrajina s posebnim upravnim statusom (ukrajinski: Автономне територіальне утворення з особливим правовим статусом Придністров'яruskiАвтономное территориальное образование с особым правовым статусом ПриднестровьеmoldavskiUnitatea teritorială autonomă cu statut juridic special Transnistria). Separatističke su vlasti, međutim, proglasile nezavisnost pod nazivom Pridnistrovska moldavska republika (ukrajinski: Придністровська Молдавська РеспублікаruskiПриднестровская Молдавская Республика, moldavskiRepublica Moldovenească Nistreană). Kako separatisti smatraju da se moldavski jezik mora pisati ćirilicom jer se inače ne bi razlikovao od rumunjskog, separatistički službeni naziv se navodi i kao Република Молдовеняскэ Нистрянэ.

Separatisti su preuzeli vlast još 1990. godine, a dvije godine kasnije, ratom su sačuvali stečene pozicije. Rat je trajao od ožujka do lipnja 1992. godine. Iako Ruska Federacija štiti separatiste jer nastoji dominirati nad svim državama koje su bile pod njenom okupacijom - a dominaciju je najlakše postići izazivanjem unutarnjih podjela - separatistima ne ide na ruku činjenica da Ukrajina zahtijeva od njih da sve svoje proizvode koje izvoze kroz Ukrajinu moraju označiti kao moldavskePridnistrovlje zajedno s ostalim separatističkim pokrajinama (AbhazijaJužna Osetija i Gorski Karabah) čini Zajednicu nepriznatih država, koja je faktički pod ruskom dominacijom i služi za destabilizaciju država koje Ruska Federacija smatra svojom "sferom utjecaja".

Flag of Transnistria (state).svg

Separatistička zastava jednaka je zastavi iz vremena boljševičke okupacije.

Pridnistrovlje
Himna Slavimo te, Pridnistrovlje
Glavni grad Tiraspol
Službeni jezici ukrajinski, moldavski i ruski
Etničke grupe Moldavci 32,1%, Rusi 30,4%, Ukrajinci 28,8%, Bugari 2,5%
Vlada predsjednička republika
Predsjednik Yevgeny Shevchuk
Premijerka Tatiana Turanskaya
Parlament Vrhovno vijeće
Status nepriznata država
Neovisnost 2. rujna 1990.
Površina 4.163 km2
Broj stanovnika 517.963
Gustoća naseljenosti 124,6 st/km2
Novčana jedinica pridnistrovska rublja
Vremenska zona UTC2 (ljeti UTC3)
Internetski nastavak .md
Coat of arms of Transnistria.svg

Separatistički grb je, također, nepromijenjen od boljševičkog razdoblja.

Povijest

Detaljniji članak: Povijest Pridnistrovlja

Do kraja Srednjeg vijeka

Pridnistrovlje je stoljećima bilo pogranično područje između Dacije (isprva samostalne, a kasnije rimske provincije) i Skitske zemlje (koju se smatra prethodnicom Ukrajine). Na području su živjela germanska i turkijska plemena, ali je bilo izloženo i invazijama Rimskog Carstva. 

Slaveni na ovo područje dolaze tek u drugoj polovici 6. stoljeća. Slavenska plemena Ulychi i Tyvertsi, kao i turkijski Pečenezi i Kumani, naselila su ovo područje.

Nakon slavenskog naseljavanja Pridnistrovlje se našlo pod kontrolom Kijevske Rus'i, ali nakon Mongolske invazije na Europu 1241. godine dolazi pod kontrolu Zlatne Horde. Kasnije ga oslobađa Krimski kanat.

Novi vijek

Od 15. st. sjeverni dio pokrajine pripada Velikoj Kneževini Litvi, a kasnije dolazi pod poljsku okupaciju, koja potiče kolonizaciju područja.Moldavija kontrolira dijelove ovog područja sve do 1765. godine.

Međutim, Rusko Carstvo se javlja kao nova imperijalistička sila osvojivši 1792. godine jug, a sljedeće godine i sjever ovoga područja.

Ruska okupacija

U vrijeme ruske okupacije osnovan je grad Tiraspol. Ruski okupatori su, poput poljskih, poticali kolonizaciju područja. Skoro nikakav otpor im nije pružen sve do Prvog svjetskog rata.

20. stoljeće

Tijekom Prvog svjetskog rata ovo je područje isprva bilo pod ruskom okupacijom, ali je 1918. godine došlo do velikih promjena na Istočnom frontu, tako da su Njemačka i Austro-Ugarska prisilile Rumunjsku da potpiše Mir u Bucureștiju, a Rusiju da potpiše Mir u Brest-Litovsku. Prvi je priznao Bessarabiju kao dio Rumunjske, a drugi je izuzetno važan za Ukrajinu jer su se njime - između ostalog - ruski imperijalisti morali odreći pretenzija na Ukrajinu, a Pridnistrovlje je priznato kao sastavni dio Ukrajinske Narodne Republike. Nažalost, boljševici su iskoristili kraj rata i pokrenuli dvije invazije, od kojih su drugom uspjeli nametnuti Ukrajini svoju okupaciju.

1280px-UNR 2.1918 Brest-Litovsk

Pridnistrovlje u sastavu Ukrajine tijekom Prvog svjetskog rata.

Boljševici su prvo proglasili Ukrajinu "sovjetskom socijalističkom republikom", a nakon toga je i formalno pripojili svojem imperiju. U takvoj, okupiranoj Ukrajini, počeli su provoditi represiju koja je najviše pogađala civilno stanovništvo. U sastavu tzv. "Ukrajinske SSR" nisu se našle brojne zapadne pokrajine (koje su pripojile Poljska, Rumunjska i Čehoslovačka), ali je zato sve do kraja Drugog svjetskog rata Pridnistrovlje bilo formalno u njenom sastavu iako pod imenom "Moldavska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika". Ta republika je osim današnjeg Pridnistrovlja obuhvaćala i grad Baltu u Odeskoj oblasti.


Sp20 3 1

Pridnistrovlje je vidljivo na karti boljševičke okupacije Ukrajine.

Iako je Rumunjska često pretendirala na ovo područje, nije uspjela ozbiljnije ugroziti rusku okupaciju sve do izbijanja Drugog svjetskog rata. Već 1940. godine, nakon sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov, SSSR je okupirao i Besarabiju, te izdvojio Pridnistrovlje iz "Ukrajinske SSR" i uspostavio "Moldavsku SSR". To je bila samo administrativna promjena, a boljševička represija prema lokalnom stanovništvu ostala je jednaka. Međutim, sovjetski režim nije shvatio da je Pakt Ribbentrop-Molotov bio samo taktički potez Njemačke koja je tako htjela dobiti na vremenu i učiniti svoj rat protiv boljševika iznenadnijim potezom. Rumunjska je, kao saveznik nacističke Njemačke, to iskoristila i odmah pripojila Besarabiju, Pridnistrovlje i još neke ukrajinske teritorije. Tako je ostalo do 1944. godine, kada su boljševički okupatori opet vratili nadzor nad tim područjem. Kako je Ukrajinska pobunjenička armija bila najsnažnija u Galiciji i Volynu, na ovim područjima nije bila dovoljno jaka kako bi zaustavila etničko čišćenje koje su podjednako provodili i Rumunji i boljševici. Stradalo je nekoliko stotina tisuća ljudi.

Nakon rata ovo je područje ostalo mirno sve do 80-ih godina, kada se već nazirao raspad SSSR-a. Tada se javlja Moldavski narodni front, koji zahtijeva nezavisnost Moldove uključujući Pridnistrovlje i Găgăuziju, korištenje latinice i status moldavskog kao jedinog službenog jezika. Međutim, brojni su članovi Fronta počeli zagovarati etničko čišćenje ne-moldavskih područja, što je prouzrokovalo napetosti u cijeloj Moldovi, a posebno u Pridnistrovlju i Găgăuziji, gdje je moldavsko stanovništvo u manjini. Uskoro dolazi i do masovne organizacije Rusa, koji su iskoristili ovo kao povod za osnivanje organizacija koje su nastojale spriječiti neovisnost Moldove, a bile su posebno aktivne u Pridnistrovlju jer u toj pokrajini Rusi čine znatan dio populacije. Tako je već 2. rujna 1990. godine Pridnistrovlje proglašeno kao zasebna "sovjetska socijalistička republika". Međutim, Mikhail Gorbachev, tadašnji predsjednik SSSR-a to nije htio prihvatiti jer je shvatio da priznanje te republike može izazvati samo nove sukobe.

Rat

Igor Smirnov

Igor Smirnov, prvi predsjednik separatističke vlade Pridnistrovlja

Igor Smirnov je u to vrijeme predvodio separatistički pokret, a iskoristio je raspad SSSR-a i nespremnost Moldove da u tako kratkom vremenu organizira vlastitu upravu kako bi preuzeo vlast u Pridnistrovlju. To je odgovaralo i Ruskoj Federaciji, koja je shvatila da pomoću njega može održati svoje pozicije u Moldovi.

Detaljniji članak: Rat u Pridnistrovlju

Prvi sukobi počeli su već u studenom 1990. godine kod grada Dubăsarija. Brojni su dobrovoljci iz Ruske Federacije pomogli separatistima da održe svoje pozicije i postanu vrlo problematičan faktor destabilizacije Moldove. Također, nejasno držanje Ukrajine tijekom sukoba može se objasniti ovim činjenicama:

  • nije mogla podržati legalnu vlast u Moldovi zato što je ona bila toliko pro-rumunjska da je obećavala ujedinjenje s Rumunjskom i izbacivanje ne-moldavskog stanovništva iz zemlje, tj. imala je nešto radikalniju politiku od one koju je zagovarao Moldavski narodni front; zbog toga je ukrajinska milicija UNA-UNSO čak i podržala separatiste
  • nije mogla niti službeno podržati separatiste jer bi time samo ojačala pro-rumunjsku poziciju u Moldovi, koja je i nastojala pokazati kako su "Rusi i Ukrajinci protiv Moldove, čime bi opravdala svoja nastojanja da se ujedini s Rumunjskom"

Na strani separatista aktivno se borila i sovjetska 14. divizija. Borbe su potrajale do 21. srpnja 1992. godine, kada je potpisano primirje.

Politički status

Detaljnije: Politički status Pridnistrovlja i Međunarodni odnosi Pridnistrovlja Vođeni su brojni pregovori oko statusa Pridnistrovlja, ali bez značajnijih rezultata jer Ruska Federacija uvijek potiče separatiste da traže više nego što objektivno mogu dobiti. Tako su znali tražiti i "jednak status kao ostatak Moldove", što je nemoguće ostvariti jer na Pridnistrovlje otpada vrlo mali dio ukupnog stanovništva, površine i GDP-a Republike Moldove. Trenutno stanje je ipak poboljšano činjenicom da Ukrajina, jedina država s kojom Pridnistrovlje ima vanjsku granicu, podržava pozicije Moldove, protivi se separatizmu i na taj način nastoji pomoći stabilizaciji ovoga područja.

Map pmr

Karta Pridnistrovlja.


Separatističku vlast u Pridnistrovlju priznaju samo separatističke regije AbhazijaJužna Osetija i Gorski Karabah. Iako je 2005. godine Moldova donijela zakon kojim je proglasila Pridnistrovlje svojom autonomnom pokrajinom, činjenica je da moldavske vlasti nemaju nikakvu kontrolu nad područjem i da taj zakon nije ni malo promijenio stanje na terenu.

Kako Pridnistrovlje nije međunarodno priznato kao neovisna država, većina njegovih državljana ima dvojno ili trojno državljanstvo. Većinom se radi o ukrajinskommoldavskom ili ruskom državljanstvu.

Postoje i znatni teritorijalni sporovi između separatističke i moldavske vlade: separatisti kontroliraju i grad Bendery (koji Moldova ne smatra dijelom Pridnistrovlja), a Pridnistrovlje polaže prava na neka naselja koje kontroliraju moldavske snage.

Zemljopis

View of the Dniester(Nistru) river in Tiraspol

Rijeka Dnister u Tiraspolu.

Pridnistrovlje nema izlaz na more i graniči s drugim moldavskim pokrajinama na zapadu, a na istoku s Ukrajinom. Proteže se od sjevera prema jugu uz rijeku Dnister, koja je prirodno odvaja od Besarabije, tj. od ostatka MoldoveTiraspol, glavni i najveći grad Pridnistrovlja, ima oko 160.000 stanovnika.

Pridnistrovlje je prometno povezano s ostatkom MoldoveUkrajinom i Ruskom Federacijom.

Rybnitsa

Rîbnița, grad u sjevernom Pridnistrovlju.

Politika

Detaljnije: Politika Pridnistrovlja

Pridnistrovlje ima višestranački ustroj i jednodomni parlament. Predsjednik je šef države i ujedno najmoćnija politička figura u pokrajini.

Nakon 2006. godine separatisti postaju sve više ovisni o potpori iz Ruske Federacije budući da je Ukrajina 2006. godine postrožila granične kontrole i od tada svi proizvodi iz Pridnistrovlja moraju imati moldavske oznake. 

Ruska potpora separatistima je tolika da je u Pridnistrovlju još uvijek stacionirano 1.200 okupatorskih vojnika. Usprkos činjenici da je 1994. godine potpisan ugovor između Moldove i Ruske Federacije, koji je predviđao rusko povlačenje u roku od tri godine, ruska strana ga je odbila ratificirati i ni do kakvog povlačenja nije došlo.

U posljednje vrijeme ovu situaciju koristi zapadna propaganda kako bi stvorila dojam da će pomoći Moldovi u očuvanju teritorijalnog integriteta, iako je već nakon Rusko-gruzijskog rata postalo jasno kako Zapad ne namjerava pomoći ni Gruziji, ni Moldovi, ni Ukrajini - nego ih samo želi iskoristiti za ostvarenje vlastitih geopolitičkih ciljeva.

Demografija

Godine 2004. Pridnistrovlje je organiziralo vlastiti popis stanovništva, neovisno o onome u Moldovi. Od 555.347 ljudi, koliko ih živi u Pridnistrovlju, 32,1% je Moldavaca, 30,35% Rusa, 28,81% Ukrajinaca, a 2,5% Bugara. Postoje i razne druge narodnosti, ali je njihov udio znatno manji od navedenih.

439.234 stanovnika živi na teritorijima koje Moldova priznaje kao dio Pridnistrovlja, dok ostalih 116.104 žive na područjima pod kontrolom separatista, ali koje Moldova smatra dijelom drugih svojih pokrajina.

Mogu se uočiti i neki demografski trendovi:

  • ukupni broj stanovnika se smanjuje: na popisu stanovništva iz 1989. godine Pridnistrovlje je imalo 679.000 stanovnika
  • udio Moldavaca se smanjuje, dok se udio Rusa povećava
  • udio Ukrajinaca nije se značajnije mijenjao već desetljećima (1926. godine bilo ih je 27,2%)

Religija

Prema službenim statistikama 91% stanovnika su pravoslavci, a 4% rimokatolici. Rimokatolici žive uglavnom u sjevernom dijelu pokrajine, a većinom su Poljaci.

Vlada Pridnistrovlja financirala je obnovu pravoslavnih crkava, a podržava slobudu vjeroispovijesti - tako da je u Pridnistrovlju službeno registrirano 114 vjerskih zajednica. 

Zapadna propaganda trenutno govori o navodnom progonu protestanata u Pridnistrovlju, iako ne postoji niti jedan pouzdan izvor koji bi potvrdio takve informacije.

Gospodarstvo

Zbog (nepotrebne) privatizacije 90-ih godina prošlog stoljeća, većina kompanija u Pridnistrovlju danas je u privatnom vlasništvu. Gospodarstvo se temelji na teškoj industriji (uglavnom proizvodnja čelika), proizvodnji električne energije i tekstila - koji zajedno obuhvaćaju 80% industrijske proizvodnje u Pridnistrovlju.

PMRcentralbank

Središnja banka Pridnistrovlja.

Gospodarski razvoj

Nakon kraja Drugog svjetskog rata, Pridnistrovlje je industrijalizirano do te mjere da je do 1990. godine dostiglo razinu od 40% moldavskog GDP-a i 90% proizvodnje električne energije u toj državi, iako je imalo samo 17% moldavske populacije. Separatističke su vlasti i nakon 1990. pokušale zadržati plansko gospodarstvo, ali se od toga ipak odustalo u korist tržišnog gospodarstva.

Makroekonomija

Separatističke vlasti se suočavaju sa sve većim teškoćama: usprkos rastu GDP-a, uvoz je veći od izvoza, što dovodi do stvaranja dugova. Kako Ruska Federacija stalno dostavlja pomoć separatistima, već dvije trećine njihova duga je upravo prema Rusiji. Vanjski dug je u odnosu na broj stanovnika šest puta veći nego u ostatku Moldove. Usprkos povećanju poreza od 30%, to nije dovoljno da se pokrije proračunski deficit, a nedostaje nova i u mirovniskim fondovima.

Vanjska trgovina

Uvoz je znatno viši od izvoza, a i uvoz i izvoz bilježe pad. Više od 50% trgovine je sa zemljama članicama Zajednice neovisnih država. Ostali važniji partneri su Italija, Egipat, Grčka, Rumunjska i Njemačka.

Ljudska prava

Iako separatističke vlasti provode pro-rusku politiku destabilizacije Moldove, stanovništvo ove pokrajine ipak nije izloženo tolikoj političkoj represiji kao u vrijeme sovjetskog režima. Zapadna propaganda često prikazuje stanje lošijim nego što ono zapravo jest.

Tako je, naprimjer, Zapad prikazao slučaj iz 1993. godine, kada je velikorumunjski ekstremist Ilie Ilașcu osuđen zbog političkih ubojstava. Iako je Ilașcu kasnije pušten da ode u Rumunjsku zajedno sa svojim pristašama, odakle i dalje vrši velikorumunjsku propagandu, Zapad - koji je bezrezervno podržao velikorumunjske pretenzije - često dostavlja lažna izvješća o tome kako su Ilașcuu kršena ljudska prava. (Navodno su bili loši uvjeti u zatvoru u kojemu je služio kaznu.) Naravno, u zapadnoj propagandi nema ni riječi o političkim ubojstvima koja je počinio.

Također, Zapad je još nekoliko manje važnih figura odlučio prikazati kao "žrtve političkog progona".

Mediji

U Pridnistvolju postoje brojne novine, televizijske i radiopostaje. Vlasti povremeno provode cenzuru u poltičke svrhe, ali je ona i dalje manja od one na Zapadu. Tako, npr. u Pridnistrovlju se ne događa često da svi mediji imaju jednak stav čak ni o političkim pitanjima, dok je na Zapadu to redovit slučaj.

Moldavske škole  

Za razliku od ostatka Moldove, vlasti u Pridnistrovlju smatraju da je ćirilica bitna za razlikovanje moldavskog i rumunjskog jezika: prema njihovom stavu, u govoru ih je nemoguće razlikovati, a u pisanju jedinu razliku čini to što se moldavski piše ćirilicom, a rumunjski latinicom. Pitanje razlikovanja moldavskog i rumunjskog jezika i inače je vrlo komplicirano jer su identični, a različiti su nazivi uvedeni u političke svrhe: isprva kako bi sovjetski režim lakše asimilirao Moldovu, a kasnije je Moldova zadržala takvu jezičnu politiku kako bi se zaštitila od prijetnje velikorumunjske politike, koja je nekoliko puta pokušala asimilirati Moldovu, sličnim metodama kao i sovjetski režim.

Separatističke vlasti u Pridnistrovlju odlučile su nametnuti svoju jezičnu politiku školama, tako da su isprva zabranile, a kasnije ograničile upotrebu latinice. Šest škola je uspjelo nastaviti program na moldavskom jeziku pisanom latiničnim pismom, ali one imaju status privatnih škola, tj. ne dobivaju nikakvu pomoć od vlasti. Iako Europska unija tvrdi kako je vršila pritisak na vlasti da dopuste djelovanje ovim školama, činjenica je da EU zapravo štiti imperijalističku politiku Rumunjske nazivajući navedene škole "rumunjskima". Također, ne postoji niti jedan konkretan dokaz da je EU ikako pomogla radu tih šest škola.

Vojska

Pridnistrovlje ima 4.500 aktivnih vojnika i još 3.000 rezervista. Vojska je podijeljena u četiri pješadijske brigade, a posjeduje 18 tenkova, 107 oklopnih transportera, 73 plotuna i 46 protuavionskih instalacija. Zračne snage posjeduju 9 helikoptera Mi-8T, 6 helikoptera Mi-24, 2 helikoptera Mi-2, te nekoliko zrakoplova An-2, An-26 i Yak-18.

Vanjske poveznice

Separatistički ustav

Moldavski zakon o legalnom statusu Pridnistrovlja